 |
T-reks plaža |
Uf brate, opet rano ustajanje.. Ja sam ustao u 4.30 i taman odgledao hajlajte za trku formule 1 dok je devojka spavala još. Krenuli smo da se spremamo oko 05.15, i u 05.45 je došao vozač da nas pokupi, kao i dve devojke iz našeg hotela. Vožnja je bila oko pola sata, tek kad smo došli u luku smo jeli (mada me malo boli stomak, možda je ipak hrana bila đubre), uzeli karte i ukrcali se na brod. Saznao sam u autu, jer mi je bili čudno što sam video bilbord sa nazivom Njoman da izguglam koliko je to često ime i saznao jako zanimljivu stvar. Naime, Balinežani nemaju prezimena, nego je njihova strujtura imena sledeća: prvo u zavisnosti od pola se kao prva stvar doda I (za muškarce) ili Ni (za žene). Drugo ime predstavlja redni broj deteta u porodici i to je njihovo glavni ime po kojima zovu jedni druge i predstavljaju sebe, te imamo Vajman ili Gede za prvo dete, Njoman za treće, itd, a peto dete je Vajman ponovo, što mi je smešno, a treće ime je lično ime da valjda napravi razliku jer svi se zovu istih 10ak imena. Takođe imaju i imena za specijalne kaste (jer na Baliju su hinduisti), te naziv aerodroma na Baliju sada razumem!
 |
Broken beach |
Stigli smo na ostrvo Penida nakon vožnje od skoro sat i po brodom. Tu smo se upoznali sa vozačem, i rekli su nam da jedan vozač nije došao pa su ugurali nas šestoro u auto koji prima maksimum 5. Bilo je gužva, a devojka i ja smo sedeli pozadi, na trećoj klupi, koja baš nije imala mesta i bilo je i zanimljivo iskustvo i katastrofa, jer oni putevi su najgori putevi na kojima sam ja bio. Uski kao u Ubudu, ali su tamo barem normalni, ovde brate skačeš iza kao da si na vožnji džipom po dinama u Egiptu. Posle 45 min smo došli na našu prvu destinaciju, Broken beach.
Zapravo pre toga smo gledali Manta bay, mesto na kome smo devojka i ja mogli da gnjurimo i da vidimo raže (ali ćemo to iskustvi ostaviti za Maldive jer je tamo dosta bolje sa više riba) i neko debilno mesto Angels billabong, bukvalno ništa, nego da dopune da izgleda bolji izglet sa više stvari.
Ali broken beach je bio ekstra, uvala, ali je zatvoreno sa svih strana, a na ulazu je prerast, baš je odlično. Nakon malo vremena tu, krenuli smo na sledeće mesto, plažu na k kojoj se ne sećam imena, ali je svi zovu T-reks plaža, zbog oblika poluostrva. Do tamo smo putovali nas 5, jedan lik je otišao u drugi auto, i put je ono nemoguće opisati koliko je truckav. Tad nas je vozač kao iznenadio da ćemo stati na još jedan vidikovc gde su lepe fotografije. Naravno, pošto je ovi Indonezija, ništa nije obezbeđeno, i jedan pogrešan pokret i padaš 50 metara u smrt! Nakon fotkanja za instagram, nastavili smo ka T-reks plaži, koja je stvarno lepa. Velika mana je što ima preeviše turista, kao sardine smo bili. Zapravo si i ovde (na svakoj plaži) dosta iznad nje, isto tipa 50 metara, i onda gledaš na dole i slikaš. Nas je vozač provukao niz neke stepenice i islikao tu i vidi se da zna znanje, tad smo odlučili: „Ok, dobiće bakšiš.” Posle te destinacije i pauze za ručak smo sada prešli na skroz istočnu stranu ostrva, i to putovanje je trajali mučnih 1 sat i 20 minuta po truckavoj patnji. Devojku je posle toga bolela glava a meni bilo muka.
 |
Dijamantska plaža pogled od gore |
Ali zato ta dijamantska plaža je ubedljivo najlepša. Lep pesak, lepa voda, lep pogled, lepe stene u vodi koje je voda isekla pa imaju oblik dijamanta po kome je plaža dobila ime, ma sve je top. Kad smo se spustili niz duuugačke stepenice zagazili smo u pesak koji je baš podsećao na plazmu s mlekom, a onda zagazili u vodu koja je bila toliko osvežavajuća, s obzirom da se nama činilo da je napolju bilo 45°S.
 |
Pogled sa plaže |
Na njoj smo ostali sat i po ja sam ležao da se oporavim uz zvuke talasa i baš je pomoglo, a devojka je istraživala i uživala. Kad je isteklo vreme, ušli smo u auto, i srećom ovaj put je trebalo samo 45 min do broda, a onda do luke Sanur, pa na večeru. Ostaje da se spakujemo, jer sutra je poslednji dan kada putujemo, mada ćemo imati pola dana u Singapuru koje treba pametno iskoristiti.
Коментари
Постави коментар