Putopis: Njujork, SAD - drugi dan: Bruklin, donji Menhetn
дана
Преузми линк
Facebook
X
Pinterest
Имејл адреса
Друге апликације
Super nam je došlo što nam je kapetan dao njegove kupone za doručak jer smo onda i sestra i ja imali, te nismo morali da plaćamo doručak. Nakon što smo se sredili i okupali izašli smo u 9 ujutru i krenuli ka Bruklinu. Oko 9.50 smo izšli i odmah sam morao da sačekam sestru da u dve radnje pogleda šta ima.
Kada je tih dugačkih 30 minuta prošlo, nastavili smo ka Dambu, delu Bruklina odakle je odličan pogled na most Menhetn. Stvarno je jako lep pogled, a nije bilo ni mnogo ljudi pa smo uspeli da napravimo baš dobre slike. Nakon toga smo peške prešli bruklinški most, a i tu za divno čudo nije bilo previše ljudi, te se nismo gurali, uživali se i slikali do mile volje. Odatle se pruža jako lep pogled na donji Menhetn i stvarno je jako lepo.
Prošli smo kroz donji Menhetn, tu smo stali u Čik-Fil-Ej da probamo da li je stvarno tako dobar, i iskreno vredi hajp! Sos im je odličan, piletina ekstra, jedino što je možda malo skuplji u odnosu na to šta dobiješ.
U šetnji kroz donji Menhetn sam ja pričao sa verenicom koja je preko telefona sređivala da prekinemo saradnju sa arhitektom, i uspela je, te smo mu samo platili dodatnih 7.000 za izlazak na teren. Super prednost donjeg Menhetna (koliko ću to pisati puta?) jeste što je sve blizu, pa u jednoj turi peške može da se obiđe. Nakon Čik-Fil-Eja smo otišli ka memorijalu za 9/11, ali nismo ulazili jer su karte $30 po osobi, a nije nam delovalo nešto prezanimljivo. Stvarno su taj kompleks lepo i kulturno napravili, sa dva bazena gde voda u ponor prodire na mestu dve kule, baš ljudski i emotivno.
Odmah do njega je i grčka pravoslavna crkva u koju smo svratili i pomolili se za porodicu.
Oko pola 2 smo prošli pored Vol strita i njihove berze, a onda se peške prošetali do heliporta, ali nam je helikopter bip skup, i onda do trajekta ka ostrvu Staten koji je besplatan i imaš ekstra pogled na statuu slobode, stvarno se super vidi!
Tamo nije bilo ništa, osim jednog ekstra autleta, gde se ni nije plaćao porez, a ja sam platio sledeće: patike za trčanje $40, patike za teretanu $25, komplet najk zelena trenerka (doduše nije nešto kvalitetna) $42, i platio sam sestri jedne patike $60, a u Levisu uzeo 3 majice i kaiš za $20 (sve po $5). Nakon ekstra kupovine smo krenuli nazad i odmorili na trajektu, jer kad smo izašli sa njega već je bilo oko 17.
Otišli smo metroom do Centralne stanice, ušli tu da je vidimo, a zatim dve zgrade dalje je bio Vanderbilt, i tu je zgrada na koju smo se peli na vidikovac da vidimo ceo Menhetn. Karta nije malo, košta oko 8.000 din po osobi, ali je jako kul kako su osmislili koncept.
Imaš 3 sprata i na svakom imaš kao neku zanimljivu aktivnost da radiš — na prvom spratu je soba puna sivih lopti pa se ljudi gađaju i guraju lopte, a po sobi su fenovi koji ih duvaju i lepe za plafon.
Prošli smo ceo sprat sa svih strana, videli Tajms skver (doduše zaklonjen je zgradama), Central park, Krajslerovu zgradu, i najbolji pogled je na jug gde se vidi ceo Menhetn i Empajer stejt bilding. Stvarno je moćno. Malo je bilo glupo što ti u Americi daju da sediš pored prozora, u Tokiju bi terali ljude od stakla, ali smo se onda sestra i ja snašli, te smo uspeli da nađemo poslednje slobodno mesto u ćošku jednog stakla i imali mesto u prvom redu za zalazak sunca, baš moćno.
Na tom spratu smo odgledali zalazak sunca i paljenje svetala, pa kada smo se zadovoljili smo otišli na drugi sprat, na kome si na jednom zidu imao projekciju leta kroz oblake, a zatim se tvoje lice (koje su slikali na početku) pojavljuje i iako je sitnica smešno je i kul. Nismo se dugo zadržali tu nego smo otišli na treći sprat koji je isto ekstra — naime, on ima onu izbočinu sa staklenim podom gde ti i nije baš svejedno, gde imaš 30 sekundi da se slikaš, a posle ima i otvorenu terasu i stvarno je odlično kada izađeš na svež vazduh.
Jeste da je staklo visoko, ali kada se osetiš taj vetar i svež vazduh je nekako oslobađajuće. Tu sam dosta ostao i gledao na grad, zaista divno. Bili smo oko dva i po sata, a zatim smo metroom otišli kući i stigli nekad posle 9 uveče prilično umorni.
Коментари
Постави коментар